Trenutno postoji više od četiristo različitih pasmina pasa, ali svi su psi, bez obzira na pasminu, potomci vukova koje su ljudski lovci počeli pripitomljavati krajem ledenog doba prije 12000 godina.
U to su vrijeme ljudski lovci i vukovi lovili istu lovinu i tako je postupno nastalo savezništvo između čovjeka i zvijeri.
Struktura vučjeg čoproa sličnija je ljudskom društvu nego ijedna druga životinjska zajednica, a temelji se na hijerarhiji u kojoj postoje dominantne i podređene individue i svatko je u zajednici svjestan vlastitog položaja u odnosu na druge.
Mladunčad vukova mogla se donijeti u ljudsku lovačku zajednicu i povremeno je posebno mirno i krotko mladunče moglo odrasti i prihvatiti ljude kako dio svog čopora. Iako su ovi vukovi bili pitomi i socijalizirali se u ljudskoj zajednici bili su još daleko od domestikacije jer je taj proces bio vrlo spor i postupno se odvijao kroz nekoliko generacija. Kako su se vukovi mirnijeg temperamenta počeli razmnožavati unutar ljudske zajednice njihovi potomci odrasli su zaštićeni i nisu trebali izaći i loviti. Tijekom godina pripitomljeni vukovi postali su genetski drukčiji od svojih divljih rođaka jer su prolazili kroz proces prirodne evolucije i selekcije kao odgovor na nove čimbenike unutar ljudskog okruženja. Fizičke promjene uključivale su veličinu, oblik lubanje, boju i teksturu krzna, veličinu zuba, oblik očiju. U posjednjoj fazi domestikacije ljudi su počeli stvarati različite vrste pasa kao rezultat umjetne selekcije po boji, veličini, vrsti krzna, držanju ušiju i repa, ali također i temperamenta. Prvi koji su počeli i razvijali različite pasmine pasa bili su vjerojatno Rimljani. Oni su imali različite pse za različite namjene kao što su lovački pas, pas čuvar, ovčarski pas i luksuzni psić.
