Jeste li znali?

Psi u divljini preživljavaju pomoću lova, a njihovi su se tjelesni osjeti razvili da im u tome pomognu na najbolji način. Sluh, vid, dodir, okus i njuh od najveće su važnosti, ali kod današnjih se pasa stupanj razvoja svakog pojedinog osjeta promijenio s godinama selektivnog uzgoja. Na primjer, brzi psi kao što su engleski, afganistanski i perzijski hrt love pomoću vida i izgube zanimanje ako ne mogu vidjeti svoj plijen. S druge strane, pasmine poput baseta i beaglova love pomoću njuha i slijede miris – koji može biti i do tjedan dana star.

Vid – iako dobro vide na daljinu, većina pasa ne može fokusirati objekte koji su bliži od otprilike 25 cm.
Mogu razlikovati boje – iako se psu mogu činiti ublaženima – i jasnije vide nego ljudi pri prigušenom svjetlu. Iako je njihova sposobnost da vide detalje ograničena, psi su vrlo osjetljivi na kretanje – miran objekt možda neće primijetiti s daljine, ali otkrit će ga čim se pomakne.

Njuh – psi imaju vrlo dobro razvijen njuh – njihovo osjetilo njuha osjetljivije je od ljudskoga do 10.000 puta. No, njuh nije samo važan za nalaženje hrane – on je jedan od najvažnijih načina komunikacije među psima.

Sluh pasa je dobro razvijen te mogu čuti zvukove šireg raspona frekvencije i s veće udaljenosti nego ljudi.
Psima visokofrekventni zvukovi – kao oni iz usisavača i drugih kućanskih aparata – mogu biti neugodni ili čak bolni.
Sposobnost sluha bolja je u pasmina s uspravljenim ušima.

Okus uz miris ima važnu ulogu u određivanju određene hrane koju pojedini pas najviše voli jesti. Većina pasa voli veći raspon okusa, a mnogi imaju poseban ukus.

Kao svi drugi sisavci i psi su osjetljivi na temperaturu i bol te odgovaraju zadovoljstvom na prijateljski dodir. Međutim, mnogi se bune kad ih se dira oko repa i stražnjice ili po nogama.