Pseći njuh

Baš kao što je ljudski mozak sposoban učiti jezike, velik dio psećeg mozga posvećen je tumačenju mirisa. Ali kako psi zapravo njuše?

Pseći nos je vlažan i na njega se lijepe molekule u zraku koje se zatim tope u dobro prokrvljenim nosnim šupljinama s mnoštvom živčanih završetaka i receptora mirisa. Osjetilne stanice koje su gusto poredane po nosnoj membrani analiziraju informacije iz tih molekula. Stanice pretvaraju mirise u kemijske poruke koje se prenose u olfaktorno područje mozga. U pravilu, veći i duži nos ima i više receptora mirisa, a time je i njuh bolji. Na primjer, jazavčar ima otprilike 125 milijuna receptora, foksterijer 147 milijuna, a njemački ovčar 225 milijuna. S druge strane, ljudi imaju jedva pet milijuna receptora mirisa.

Pseći nos toliko je osjetljiv da može prepoznati miris otisaka stopala čak i ako su stari nekoliko tjedana te ako se preko njih gazilo. Sljedeća tvrdnja o naprednom njuhu može zazvučati začuđujuće, ali pas može namirisati i tuđe osjećaje poput straha ili tjeskobe. Doista, malo toga može pobjeći psećem nosu. Prije nego što je doista okuse, psi kušaju svoju hranu mirišući je, ostavljajući osjetilo okusa sekundarnim. To ne čudi ako znamo da za razliku od pasa mi imamo šest puta više okusnih pupoljaka.

Istraživanja su pokazala i da boja psa izravno utječe na njihovo čulo mirisa. Psi svjetlije dlake imaju slabiji osjet mirisa od tamnijih pasa. To je povezano s činjenicom da pigment kože psa utječe na njegovu sposobnost njušenja.

Preporučujemo da uključite svog psa u aktivnosti koje mu omogućuju da vježba svoj nevjerojatan njuh. To mu neće samo biti zabavno, nego će i podići njegovo samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Igrajte se s njim jednostavnih igara kao što su »nađi« (svoj povodac, svoju omiljenu igračku) ili čak razmislite o uključivanju svog psa u natjecanja u traganju. Tko zna, možda se u vašem domu nalazi prvorazredan detektiv.